Arhiva oznaka: na-godisnjici-mature-sex-price

Godisnjica mature

Nije lako razumjeti ono što se dogodilo. Ako bacim pogled u lijevo, vidim mirno i opušteno Sabinino lice obasjano ranojutarnjim suncem i to je za mene čudo. No idem ispočetka.
Godinama, točnije dvadeset pet godina se nismo vidjeli. Prije nekoliko mjeseci rečeno mi je da nekoliko mojih nekadašnjih školskih kolega želi orgaqnizirati dvadesetpetu godišnjicu mature. To mi je izgledalo kao nemoguća misija, pogotovo s djevojkama koje su se možda udale promijenile prezime i tko zna kamo odselile. Uglavnom neke nisu mogli pronaći, neki nisu mogli doći jer su bili predaleko ili nisu imali vremena, tako da nas neće biti previše i nisam htio uopće znati tko će i koliko će nas biti, ostavio sam da mi to bude iznenađenje. 
Naposljetku je došla očekivana večer, koja je probudila moju znatiželju. Spremio sam se, uredno obukao i namirišao. Kako restoran u kojem smo se trebali sresti nije bio predaleko odlučio sam prošetati, neću imati problema s parkiranjem, moći ću popiti malo više i nakom tričetvrt sata laganog hoda stigao sam. Na moje iznenađenje, nekoliko mojih bivših kolega već je stiglo i srdačno smo se pozdravili. Neke od njih znao sam ponekad viđati u proteklim godinama, dok neke nisam vidio od zadnjeg dana škole. Nisu se puno promijenili, odmah sam ih prepoznao, sjetio se imena, svega. Nekoliko riječi i činilo se da je vrijeme stalo. Gotovo svi su izgledali kao nekad, samo četvrt stoljeća stariji. Naravno, prva pitanja su bila unaprijed programirana i standardna. Što radiš, jesi li oženjen, imaš li djecu i sve što smo željeli znati o jedni o drugima. O tome se moglo nadugo i naširoko pričati kojim putevima se svatko od nas kretao i gdje smo završili. 
Preostalo je još malo vremena do večere i svi ostali koji su potvrdili dolazak su došli, a došla je i Suzana. Dobro se sjećam koliko sam ju volio, koliko sam joj se divio. Bila je posebna, privlačila me i htio sam biti u njenoj blizini, samo nikad ništa od toga, tu i tamo pokoja rečenica i ništa više. Potajno sam je promat…procitaj vise na Pusica.com

Susret generacije – godišnjica mature

Bliži se dvadeset godina mature. Prošlo kao tren.Za nama su brakovi, deca, za nekima i razvodi, pojedini su ostali sami, svojevoljno, najčešće.
Posao je takav da nam nije mnogo dozvoljavao susrete, druženja i kafe koje su umele da traju.
U iščekivanju maja i susreta generacije, stigao mi je poziv za savetovanje na Zlatiboru, stručni skup.
Naravno da će mi prijati beg iz kancelarije i odlazak u prirodu, susret sa kolegama sa fakulteta i iz posla, stručni ljudi sa kojima bih  mogao popričati o svemu.
 
Odlazim, uzimam ključ od sobe, ostavljam stvari i izlazim na sunčanu terasu hotela. Sedam u jednu fotelju, naručujem produženi espresso sa mlekom i uživam na suncu. Sunčane naočare su tu da prikriju oči koje lutaju naokolo tražeći nekog poznatog.
 
Odjednom čujem glas koji mi se učinio poznat. Ženski glas koji odavno  nisam čuo. Osvrćem se i ugledam nju. Moja školska, iz klupe do mene, gimnazijalka. Završila farmaciju. Vitka. Mnogo bolje izgleda nego u gimnaziji. Vrzma se, traži slobodno mesto na terasi.
 
Spuštam sunčane naočare sa pitanjem: “Da li smem ja da ponudim mesto za kafu?”
Pogleda me, pa se sa osmehom priseti sa kim razgovara.
“Pa gde si ti, nisam te videla sto godina!”
Prilazi, zagrljaj, blagi poljubac u obraz. Sreća, nije se dovoljno primakla, da bi shvatila kako mi je prijao taj poljubac.
Seda u fotelju do moje, naručuje kafu i krećemo u priču.
 
Udata, dvoje dece, kao i ja.
Radi za jednu veliku farmaceutsku kuću, krenula karijera uzlaznom putanjom. Došla na simpozijum, koji se, interesantno, održava baš u istom hotelu, ali u drugoj sali. Dve struke spojene na jednom mestu. Farmacija i građevina. U sebi se već zahvaljujem organizatorima na tome što su smišljeno uparili pretežno žensku i pretežno mušku profesiju.
Zvonki osmeh, pogledi koje smo jedno drugome kroz naočare za sunce, skriveno, uputili, podsetili su nas na bezbrižne gimanzijske dane, kada smo samo gledali ko će se sa kime muvati, ko koga prvi poljubiti, držali se za ruke i sličn…procitaj vise na Pusica.com