Decacke fantazije

Bila je zima. Vratio sam se kuci s posla. Bilo je oko 6 sati popodne, a nad Travnikom se vec spustila noc. Usao sam u stan. Hodajuci od ulaza prema spavacoj sobi skidao sam sa sebe kravatu, kosulju, hlace. Ova me formalna odjeca tako ponekad umara da jedva cekam da je zamjenim necim lezernijim. Uskocio sam u teperice i majcu, uhvatio telefon, okrenuo broj prizzerije i narucio si rucak. Iz frizidera sam izvadio bocu crnog vina, natocio casu, sjeo pred televizor. Nisam jos provrtio ni sve programe, kad bum….nestade struje. U totalnom mraku pocnem kao sljepac po stanu traziti neku svjetiljku. Sranje, jedan od nedostataka nepusaca je sto nemaju neku vatru uvijek pri ruci. Kao mjeseca*a rukama ispruzenima ispred sebe stadoh bauljati po kuci u potrazi za nekim izvorom svjetla. U kuhinji sam pronasao sibice. Upalih prvu i nastavih traziti nesto sto moze goriti duze od pa*ekundi. Potrosio sam vec pola kutije kad otvorih ladicu u kojoj je lezala jedna mala, vec dobro izgorena svijeca. Ha ovo ce morati biti dosta, buduci je to jedino sto imam u stanu. Ocito ne zivim u skladu s onom izvidjackom, budi spreman. Upalih svijecu i vratih se u dnevnu sobu. Zavalim se na kauc i lagano nastavim pijuckati svoje vino uz treperavo svjetlo svijece. Nadam se samo da pizzerija ima struje.
Nije proslo ni 5 minuta kad zacuh kucanje na vratima. Stvarno su brzi ovi momci, svaka cast, pomislih i uputih se otvoriti vrata. Na moje iznenadjenja, to nije bila dostava.
Na vratima je stajala Marija, moja komšinica. Mariju poznam jos od kada sam bio klinac. Ona je dvije godine starija od mene i dok smo isli u osnovnu skolu bila je uvijek “starija” cura a ja klinac iz kvarta. U tim godinama dvije godine su strasno puno. Ni danas, osim sto se pozdravljamo na ulici kad se sretnemo, nemamo nikav blizi kontakt. Jednom postavljeni odnosi, tesko se kasnije mjenjaju.
 
Nikada to nisam nikome priznao, ali negdje u ranim pubertetskim godinama bio sam potajno zaljubljen u Mariju. Cesto bi je gledao kroz pro…procitaj vise na Pusica.com
  Bajkerica: Molim te nemoj ga vaditi, napuni me